Učitelj je stup društva. On je taj koji oblikuje mozgove i način ponašanja novih generacija. To je sveta dužnost i ne smije se olahko shvatati. Mnogi postaju učitelji, ali se ne ponašaju dostojno te dužnosti. Mnogi ćemo se sjetiti svog učitelja, nastavnika ili profesora za kojeg smo mislili da nas ne voli i da nam je namjerno davao slabe ocjene. Da bi se to izbjeglo, učitelji moraju slijediti principe i ideje odnosa profesora prema učeniku kako bi djelovao pozitivno na njegovu želju za stjecanjem znanja.
Djeci je potrebno objasniti šta su zajednički ciljevi, način ponašanja jednih prema drugima, potrebno ih je naviknuti na međusobno ohrabrivanje, a ne na svađanje. Djecu treba motivirati na rad, na život, na lijepo ponašanje i ljubav jednih prema drugima. Učenika koji dobro uči i koji se lijepo ponaša treba pohvaliti pred svima da bi mu se povećala motivacija i samopouzdanje. Učenika koji ne razumije ili nije naučio gradivo ne smije se kuditi pred ostalima, jer će drugi imati loše mišljenje o njemu, a i pokvarit će se njegovo mišljenje o sebi samom. Pomislit će da nije vrijedan znanja te posustati u traganju. Ne smijemo nipodaštavati nijedno dijete jer svako ima svoj talent. Potrebno je istražiti koji su razlozi negativnog ponašanja i potražiti idealno rješenje da bi se dijete motiviralo.
Ako se desi neki problem, profesor bi trebao popričati s učenikom. Potrebno je shvatiti da su djeca dobra i da je njima potreban razgovor i pažnja. Djeca se lahko zastide ako se s njima lijepo porazgovara i posavjetuje, bude im žao zbog onog što su učinili.
Uzor svojim učenicima
Profesor u svakom smislu mora biti uzor svojim učenicima: u oblačenju, ponašanju i govoru, jer je on osoba koja s njima provodi značajan životni period i ima značajan utjecaj na njihov odgoj. Potrebno je posjedovati, usavršavati se i istraživati nove načine kako na što ljepši način objasniti djeci određeno gradivo radi boljeg razumijevanja. Učitelj mora posvetiti 100 posto sebe toj djeci kako bi ih izveo na pravi put, jer mu to nalaže etika profesije koju je izabrao. Učitelj ne smije na tu profesiju gledati samo s materijalnog aspekta, jer su prenošenje znanja drugima i izgradnja ličnosti vredniji od bilo koje naknade. Učitelj se mora truditi da ga djeca zavole, treba postati dio njih da bi oni vidjeli da se brine o njima.
Kad djeca zavole učitelja, bit će mu poslušna, trudit će se da ga usreće te će izbjegavati činjenje onog što će ga rastužiti. Dijete mora shvatiti da je učitelj taj kojem može reći sve, čak i ono što ne može svojim roditeljima. On mora postati njihov istinski odgajatelj. Ovo je također važna karika u odgoju djece.
S obzirom na to da smo zaključili da djeca pomno prate svaki učiteljev korak, moramo shvatiti da oni prate i njegov odnos prema drugima učiteljima. Kad je riječ o ovom odnosu, uočili smo šta je presudno. Učitelji se međusobno moraju odnositi s poštovanjem. Neće se zvati samo imenom ili nadimkom jer će djeca misliti da je to prihvatljivo. Mnogo smo puta bili svjedoci situacijama u kojima djeca učitelja počnu zvati samo imenom ili nadimkom. U međusobnoj komunikaciji, učitelji će jedni druge oslovljavati s “učitelju” da bi i učenici uzeli primjer i tako postupali.
Pripremila: Azra Pandur