Zahvali se učitelju uz jednu toplu kafu!

Glavna misao vodilja pedagogije Marie Montessori bila je "Pusti me da naučim sam". Naš obrazovni sistem počeo je napredovati i cilj nastavnog časa postao je staviti svakog pojedinog učenika u središte procesa učenja. Početkom dvadesetog stoljeća takve ideje svojim je radom iznosila Maria Montessori, čime je bila daleko ispred svog vremena.

U školama koje rade po Montessori metodi učenici odlučuju, organizuju i upravljaju svoje učenje, pri čemu nastavnik u pozadini nadgleda i usmjerava napredak svakog učenika pojedinačno. Ovisno o razvojnom stepenu u kojem se dijete nalazi, pristup u nastavi i materijali s kojima dijete radi prilagođavaju se njegovim sposobnostima i interesima.
Cilj Montessori obrazovanja nije natrpati dječije glave raznim informacijama, nego ih pripremiti za svakodnevni život, poticati kod djece želju za stalnim sticanjem novog znanja, pokazati im kako cijeniti rad i rezultate zbog njih samih, omogućiti im da vlastitim iskustvom razviju organizacijske sposobnosti i odgajati ih tako da postanu savjesni, odgovorni i obrazovani članovi porodice i društva.
Kako bi ovakav način odvijanja nastave funkcionirao, potrebno je omogućiti učenicima pripremljenu okolinu – učionicu opremljenu velikim brojem didaktičkih materijala i uređenu da udovolji svim intelektualnim, fizičkim i društvenim potrebama djece.

Radna okolina

Učionice su organizirane prema predmetnim područjima: jezici, matematika i kozmički odgoj (historija, geografija, biologija, fizika, hemija, astronomija, umjetnost i drugo), te sadržavaju sve potrebne materijale za rad na područje za koje su specijalizirane. Učenici odlaze u učionicu u kojoj se nalazi potreban materijal ili ga nose sa sobom kako bi radili u svojoj učionicu ili zapravo bilo gdje u školi, na primjer u hodniku.
U učionici postoje razne radne površine i uglovi za rad, svaki s posebnom namjenom.
Djeca sama biraju kako i gdje će raditi, u grupama ili samostalno, za stolom ili na podu, šetati ili mirno sjediti, kako im najviše odgovara. U slobodnom radu postoji samo jedno pravilo: "Ne ometaj druge učenike u njihovu radu."

Radni dan u Montessori školi počinje jutarnjim krugom.

Djeca i učitelj sjede u krugu na podu (na tepihu) i razgovaraju. Tema jutarnjeg kruga može biti aktualni društveni ili naučni događaj, priredba koja je u planu ili samo razgovor o radnim zadacima za dan koji je pred razredom. 

Prije novog radnog dana ponekad se organiziraju vježbe tišine. Učenici zajedno s učiteljem/ učiteljicom provedu dvadesetak minuta bez međusobnog razgovora, u potpunoj tišini ili uz opuštajuću muziku, paleći svijeće tako da plutaju u vodi ili slažući mozaik od lišća, kocaka, tkanina.
Kako bi učenici bili spremni za samostalan rad, učitelj organizuje grupnu prezentaciju u kojoj učenici moraju biti aktivni.
Razgovor o problemu i mogućim postupcima u rješavanju, demonstracija pokusa, rasprava o pročitanom književnom djelu ili njegova interpretacija samo su neki mogući načini rada koji odgovaraju idejama Montessori metode i zamjenjuju uobičajnu frontalnu metodu koja je nažalost još uvijek zastupljena u prevelikom broju naših škola.

Pripremila: Azra Pandur, komunikolog