Zahvali se učitelju uz jednu toplu kafu!

David L.Brierley je univerzitetski /sveučilišni profesor i učitelj, koji je istovremeno podučavao učenike i buduće učitelje. Sudjelujući je, angažirani promatrač koji koristi fenomenološku metodu za temeljno istraživanje koje je neophodno za umjetnost podučavanja. 


Fenomenološki promatrati ne znači prikupiti informacije, istražiti i objasniti podučavanje, nego pokloniti učeniku pažnju, pokazati duboko zanimanje za učenika i svoje subjektivno iskustvo učiniti dostupnim drugima. 




Motivacija za takvo promatanje leži u predanosti i stalnoj brizi za učenike.
Iz ugla refleksivnog učitelja, koji je cijelim svojim bićem u učionici, koji promatra, sudjeluje, stupa i gradi odnose s učenicima, njihovim roditeljima i uspostavlja odnos sa i prema sadržaju, uronjen je u proces razvoja i rasta učenika, svjestan važnosti vlastite uloge u tom procesu. Učenici rastu, razvijaju se i otkrivaju vlastiti identitet, a učitelj predviđa i razmišlja o oblikovanju i vođenju djetetova rasta prema odrasloj osobi.

Nosivi elementi iskustva podučavanja su:
Učionica - Susret učenika i učitelja ostvaruje se u učionici. Učionica se nalazi na rubu naše svijesti, ali je istodobno temeljni kamen društva jer predstavlja mjesto stabilnosti, zaštićenosti i sigurnosti i nema joj adekvatne zamjene u savremenom, promjenljivom socijalnom kontekstu. U učionici postoji socijalna prisnost koju ne nalazimo nigdje drugo u društvu. 
Učionica je mikrokosmos svijeta, u kojemu posebno mjesto pripada učeniku i to učeniku koji je stalno u brojnim interakcijama, pripadnik grupe i istovremeno je pojedinac koji u svim tim interakcijama upoznaje, izražava i ostvaruje sebe. U učionici se dešava susret sa sobom, s drugim i sa svijetom.

Sadržaj - učenja u učionici, izravno ili neizravno, posreduje učitelj. Učitelji se rukovode 
zahtjevom da sadržaji imaju obrazovno značenje za učenika, da nisu sebi svrhom ni puko sredstvo razvijanja sposobnosti. Sadržaji su putokaz i inspiracija, isječak iz života koji je vrijedi ponijeti sa sobom u život i za život.

Učenici - trinaestogodišnjaci, mladi ljudi koji rastu i odrastaju, nepoznanica sebi samima i velika, nikad odgonetnuta nepoznanica učiteljima. Za trinaestogodišnjaka je sigurno samo to da niti jedan trinaestogodišnjak ne želi biti nevažan i zamjenljiv u svijetu, a niti jedan nije siguran u svoju nezamjenljivost. Učitelj ostvaruje susret s osobom koja je u stalnom balansiranju sebe vanjskog, vidljivog, mnogima sličnog i onog unutranjeg, nevidljivog, koji se tek otkriva i ostvaruje svoje mogućnosti, sebe budućeg .

Učitelj je stručnjak za budućnost ljudi. U odnosu na adolescenta učitelj se nalazi pred dva glavna izazova. S jedne strane, učitelj utječe na učenikovo razumijevanje iskustva, razumijevanje i sebe i svijeta, a s druge, na uspostavljanje samopoštovanja i slike o sebi. 
Upravo samopoštovanje je danas postalo glavnom zadaćom, jer u svijetu gdje je sve mjerljivo kvantitativno iskazljivim parametrima, teško je procjeniti samoga sebe. 
Učenik ne treba samo odobravanje, prihvaćanje i ljubav drugih nego mnogo više od toga – on treba okolinu koja će reći DA njemu – onome koji on jeste, odnosno koji će biti i da vidi njega budućeg, njegovu mogućnost. A škola jeste mjesto gdje on te mogućnosti upoznaje, isprobava i potvrđuje.
Učitelj koji vidi ko on (zapravo) jeste – to je učitelj koji je na putu postajanja pedagogom.
A da bi neko postao dobar učitelj treba imati predstavu šta jeste i kako se postaje dobrim učiteljem. Taj put stvaranja predodžbe o dobrom učitelju i stalnog preispitivanja sebe -središnji je motiv Davida Brierleya. Teško je odrediti što čini dobrog učitelja. To može biti neko ko je oduševljen svojim predmetom, neko ko je originalan i uvjerljiv, neko ko je 
radoznao, želi stalno upoznavati i sve više znati o svijetu oko sebe. 
Ali, dobar učitelj za jednoga nije tako dobar za drugog. Na to, već odavno postavljeno pitanje, puno je odgovora i načina da se bude dobar učitelj, ali najvažnija je: uključenost, toplina i pedagoška ljubav. To znači stvaranje uvjeta/uslova da učenik stalno sve više otkriva i ostvaruje svoje mogućnosti, da dokuči smisao svoga djelovanja i pronađe vlastito mjesto u svijetu.

Dobar je učitelj autentičan, istinit. On nije društvena uloga, nego osoba koja posreduje istinu, spoznaju i koja osobnošću utječe na učenike. Učitelj odgaja onim što on jeste, vlastitim uvjerenjima, stavovima, načinom kako rješava problem i kako se odnosi prema 
prirodi, ljudima, događajima u svijetu i prema samome sebi.

Pripremila: Azra Pandur