.png)
Kurikulum im je izrazito usmjeren na vještine, što se može vidjeti iz rasporeda časova, jer imaju kuhanje, stolarstvo i šivanje kao obavezne predmete do 14. godine. Tinejdžeri imaju 20 posto satnice izborno, a nudi im se pregršt mogućnosti – od uobičajenih jezika, sportova ili dodatne matematike pa sve do izrade filmova ili predmeta od srebra. Također, tinejdžere dijele u grupe ovisno o sposobnostima, odnosno učenici kojima se profesori trebaju najviše posvetiti idu u razred u kojem ima najmanje učenika, a oni izvrsni idu u razred s najviše učenika jer im treba najmanje nastavnikove pomoći.
Velika se pažnja posvećuje učenicima s posebnim potrebama, odnosno njihovoj integraciji. Islanđani smatraju da su svi jednaki i da niko ne smije biti izdvojen. Do desete godine idu u redovite razrede, a škola im je dužna osigurati sve potrebne uvjete. Kada dijete napuni deset godina, roditelji biraju hoće li pohađati razred za djecu s posebnim potrebama unutar iste škole ili će ostati u svom razredu. Čak i ako odluče da ide u poseban razred, još uvijek dio satnice sluša u svojem prijašnjem razredu.
Na nastavi vlada opuštena atmosfera, a neki učitelji dopuštaju i upotrebu mobitela iako su načelno zabranjeni. Svi učenici hodaju u čarapama, a na tjelesnom odgoju mogu biti ili u tenisicama ili potpuno bosi. Gotovo sve škole imaju dnevni boravak, a čak i ljeti organiziraju razne programe za djecu u školi.
Analiza, evaluacija i stvaranje za njih predstavljaju najvažnije dijelove učenja, a ne primanje mnoštva informacija.
Islandski učitelji kod učenika potiču postavljanje pitanja, jer su učenička pitanja ona koja vode do viših razina usvajanja znanja.
Ključ uspjeha islandskog obrazovnog sistema je u fleksibilnosti i razvijanju odgovornosti kod djece od najranije dobi.
