.png)
Neka djeca u Bosni i Hercegovini uopće ne idu u školu. Samo jedna trećina najmlađih pripadnika romske populacije se školuje i među svijetlim primjerima je i ovaj iz Goražda o kojem govori jedna od pri
ča iz epizode TV Liberty, televizijskog magazina Radija Slobodna Evropa.
Riječ je o petogodišnjoj Almedini, koja uskoro završava obavezno predškolsko obrazovanje. Ona se, za razliku od druge djece, iz vrtića vraća u neuslovni kontejner u kojem žive njeni roditelji i četvero mlađe braće.
Bez obzira što u ovom privremenom smještaju nema ni struje, ni vode, ni osnovnih uslova za život, zahvaljujući jakoj Almedininoj volji, ali i želji njene mame, ona redovno ide u vrtić.
Almedinina mama Alisa trudi se da ona ima sve što i njeni vršnjaci i ne traži opravdanja u tome što nema dobre uslove za život.
“Uvijek dobija te komentare, Almedini svaka čast”, kaže Alisa.
U privremeni smještaj Almedinina porodica dospjela je nakon što je goraždanska ekipa nevladine organizacije World Vision uočila da oni i još osam romskih porodica žive u šatorima pored obale Drine, koja je redovno plavila na tom dijelu.
I sve dok se sistemski ne riješi ovaj problem, dok se za ove porodice ne naprave kuće, na šta oni već duže vrijeme čekaju, imat će pomoć ove nevladine organizacije. No, ove porodice polako gube strpljenje.
Almedinina mama Alisa podsjeća da kad su došli u taj smještaj govorili su im šta sve ne mogu, a između ostalog ni da lože.
Loši životni uvjeti su upravo razlog što od 21 djeteta iz tih devet porodica samo će Almedina ići u školu.
Ipak, Almedinina majka je svjesna prednosti koje obrazovanje donosi, neće odustati i planira svu svoju djecu školovati.
“Da ne žive ovim životom kao mi. Zašto ne bi uspjela jer je romsko dijete?” pita Alisa.
Kako za “RSE” kaže direktorica dnevnog centra ‘Altruist’ Dubravka Andrić, djeca sa kojom rade u Mostaru dolaze iz svih dijelova Bosne i Hercegovine kako bi prosili. Ujutro ih dovoze kombijem, a navečer odvoze sa mostarskih ulica gdje ima najviše turista.
“To su predivna djeca i nisu kriva nizašto. Željni su znanja i učenja, ali od koga da nauče nešto dobro. Ne znaju da postoji pribor za jelo, da prije obroka trebaju oprati ruke. Kako će naučiti ako žive u kombiju ili nekoj neuslovnoj baraci. To je problem. Treba naći alternativne smještaje. Došla nam je beba sa tri dana, iz porodilišta. Nijedna majka Romkinja ne odleži 40 dana, već sedmicu nakon poroda je na ulici, u naručju sa bebom. Imamo porodice u Mostaru koje dolaze kao na radno mjesto, na mjesto gdje prose, majka i dijete sa jedne strane, a druga kćerka sa djecom sa druge strane ulice, i niko ne reaguje. Policijska patrola stoji sto metara niže od njih i ništa“, kaže Andrić.
Zbog svega navedenog, Bosna i Hercegovina je ove godine zauzela 39. mjesto od ukupno 175 država svijeta po Indeksu prekinutog djetinjstva, koji ukazuje na ključne faktore koji prekidaju djetinjstvo, odnosno loše zdravlje djeteta, neuhranjenost, isključivanje iz obrazovanja, maloljetničke trudnoće i ekstremno nasilje.
Ove godine, BiH je pala četiri mjesta u odnosu na prošlu godinu, kako se navodi u izvještaju Save the Children.
Zabrinjavajuće je, kako navodi predstavnica ove organizacije Aleksandra Babić Golubović, isključenost djece iz obrazovanja.
“Bosna i Hercegovina je jedna od petnaest zemalja u ovom indeksu prekinutog djetinjstva koja nema podatke koliko djece ne ide u školu. Zbog toga Save the Chlidren skreće pažnju relevantnim ministarstvima da se ova problematika mora ozbiljnije shvatiti, jer već drugu godinu za redom, imamo loše pokazatelje“, istče Babić Golubović.
I domaći nevladin sektor bespomoćno apeluje na vlasti da se uzobilje i uhvate se u koštac sa ovim problemom, o čemu govori i Dubravka Andrić, iz mostarog ‘Altruista’.
“Ja ne znam da je ijedan Rom kažnjen zato što nije upisao dijete u školu. Zar to nije diskriminacija? Imamo slučaj gdje je naš centar za socijalni rad pokrenuo postupak oduzimanja djeteta zbog zanemarivanja. Nije prošlo pet dana, četvoro djece je upisano u školu. Dakle, ima država mehanizme, ima zakone, samo ih treba početi primjenjivati. Policija mora preuzeti ulogu koju ima, mora biti ta koja će djecu i roditelje maknuti sa ulice i podnijeti kaznu za roditelje. Čitav nam je sistem klimav, ali ima stvari koje, kada bi se počele primjenjivati, bi toj djeci olakšale život“, zaključuje Andrić.
