EKONOMSKI RAZVOJ I NJEGOV UTJECAJ NA MLADE

Autor teksta: Miro Pandur urednik portala Učitelj 21. vijeka

Pored svih obeshrabrujućih faktora koji ukazuju na promjene koje se dešavaju u odrastanju djece, ne možemo zaobići činjenicu da ekonomski razvoj ima svoju cijenu.

Snižavanje vrijednosti radne snage primorava roditelje da obadvoje rade, da rade više poslova kako bi održali standard.

Preokupiranost poslovima sama po sebi odvlači pažnju sa porodice na zauzetost poslovnim obavezama što dovodi do smanjenih porodičnih interakcija.

Djeca bivaju prepuštena na milost i nemilost pametnim telefonima koji nude nevjerovatnu stvar: popunjavanje praznine nastale u samoći, beskonačnom zabavom dostupnom na jedan klik.

Ankete provedene u Sjedinjenim Američkim Državama čak prije nekoliko godina na osnovu procjene roditelja i nastavnika utvrđuju da dolazi do stalnog pogoršanja, emotivne umješnosti djece svih uzrasta.

U prosjeku, djeca podbacuju u slijedećem:

Povučenost ili socijalni problemi: više vole da budu sama; tajnovita su;većinom nisu dobre volje; nedostaje im energija; nesrećna su; previše su zavisna.

Anksioznost i depresija: usamljena su; imaju mnoštvo briga i strahova; teže da budu savršena; osećaju da nisu voljena; nervozna su, tužna i depresivna.

Problemi u mišljenju i koncentraciji: nisu u stanju da se usredsrede i da budu mirna; sanjare; reaguju prije nego što promisle; suviše su nervozna da bi se koncentrisala; loše obavljaju školske zadatke; nisu u stanju da promijene način mišljenja.

Delikventnost ili agresivnost: provode vrijeme sa problematičnom djecom; lažu i varaju; svadljiva su; loše se ophode prema drugima; zahtejvaju pažnju; uništavaju tuđe stvari; neposlušna su kod kuće i u školi; tvrdoglava su i ćudljiva; suviše govore; rugaju se; imaju težak karakter.

I što je još bitno, nema razlike u tome da li je dijete bogato ili siromašno, kojoj etničkoj, rasnoj ili socijalnoj grupi pripada. Utjecaj životnih promjena jednako pogađa sve slojeve i ostavlja tragove na emocionalo ponašanje.

Prema riječima Urie Bronfenbrenner istaknutog psihologa sa Cornell University koji je upoređivao položaj djeteta na internacionalnom nivou: U nedostatku pravog sistema podrške, spoljašnje stresne situacije su se do te mjere umnožile da se čak i složne porodice raspadaju. Uznemirenost, nestabilnost i raspad svakodnevnog porodičnog života prodrli su u sve segmente našeg društva, uključujući visokoobrazovane i dobrostojeće. Ugrožena je baš naredna generacija, posebno muškarci koji su za vrijeme odrastanja posebno osjetljivi na razorne uticaje kao što su razvodi, siromaštvo, nezaposlenost. Položaj američke djece očajniji je nego ikada do sada. Mi milione djece lišavamo znanja i etičkog ponašanja."

Finansijski pritisak koji ekonomske sile vrše na porodicu dovode do prekovremenog rada oba roditelja, a djeca prepuštena "bejbisiterkama" oličenim u pametnim telefonima. Da ne govorimo o porastu samohranih majki kao posljedici razvoda itd. Rješenja u pogledu davanja beba i mališana u obdaništa od kojih mnoga slabo funkcionišu do stepena kada bi se njihova briga mogla nazvati zapostavljanjem.

Svemu tome nedostaju oni bezbrojni mali, ali značajni susreti roditelja i djece tokom kojih se razvijaju emocionalne vještine.

Pokušaj da se novcem nadoknadi taj nedostatak je samo stavljanje soli na psihološku ranu koja kasnije eskalira i ode u nepoželjnom smjeru.