Zahvali se učitelju uz jednu toplu kafu!

Postojao je tako jedan mudar kralj, koji se zvao Salomon. Svevišnji ga bijaše obdario velikom mudrošću. Jednom su mu prišle dvije žene sa jednom bebom, i svaka je tvrdila da je dijete njezino.

Tada je kralj ponudio da ga prepolovi, kako bi svaka dobila jednaku polovinu djeteta. Jedna žena se radovala, dok ga je druga molila da to ne čine, već je bila spremna dati cijelo dijete drugoj. Lako je Salomon uvidio koja od njih je prava majka. To je ona koja iskreno voli (koja brine za život i dobrobit cijelog djeteta.)

I šta se dogada s ovim pitanjem sada, u modernom svijetu? 

Mnogo je majki očeva koji su spremni rastrgnuti svoje dijete "na pola" kako ga ne bi pustili u njegov vlastiti život. Drugim riječima, ne dozvoljavaju djetetu da ima svoj vlastiti život. Oni svoj grijeh pravdaju zapovijedi: "Poštuj oca i majku. Ali poštovanje je poštovanje, uopće ne podnošenje, ne ropstvo, ne zanemarivanje vlastitog života zarad Božije zapovijesti.

Kad se vjenčanje odvija u hramu, svećenik kaže: "Čovjek će ostaviti oca i majku i pridružiti se ženi, Njih dvoje će biti jedno tijelo. Ono što je Bog sjedinio, čovjek neće razjediniti. Djeca napuštaju roditelje i stvaraju svoju porodicu, postaju jedno, jedno tijelo sa supružnikom.

Roditelje vodi ponos, strah od gubitka moći nad djetetom, strah od usamljenosti i nepotrebnosti. No, ne puštajući svoju djecu da žive svoje živote, oni im nanose nepodnošljivu bol i na taj način još više otuđuju svoju djecu od sebe.

Mnoge majke vole reći: "Možete imati mnogo muževa i supruga, ali vaša majka ostaje vaša majka- ispada da se dijete rodilo kako bi cijeli život provelo u blizini voljene majke, a to mu, prema njegovoj majci, ispada glavni posao u životu. To je od roditelja previše okrutno. Dijete nije mačka, nije pas, nije njegov posao da donosi radost roditeljima, već da živi i gradi svoj život, svoju sreću.

Roditelj bi trebao učiti puštati dijete od samog početka. Nemojte daviti djecu svojom brigom i ljubavlju.  Već u stomaku majke dijete postaje osoba. Odmah nakon rođenja više nije dio majke, nije njezino vlasništvo već pojedinac koji zaslužuje ljubav i poštovanje. Potrebno je adekvatno prihvatiti sve faze njegovog odrastanja i postupnog odvajanja i osamostaljivanja. to je dobro i normalno, i to je tačno.

Dijete koje nije pritiskano, koje je voljeno i mirno pušteno, tada će rado komunicirati sa roditeljima i pomoći im. A onaj koji je stalno pod pritiskom porodice, odmaknuće se i patiti, biće mu loše,

Samo oni roditelji koji iskreno vole i puštaju svoju djecu da žive svoje živote primaju iskrenu ljubav svoje djece zauzvrat. A oni koji vuku djecu, vrše pritisak na njih, pozivaju na njihovu savjest gube ljubav prema svojoj djeci i djeca gube ljubav prema njima. Neiskrene, naporne i teške roditelje je tako teško voljeti.