Priča o učeniku koji je htio biti vatrogasac
Jednog dana, profesor je pitao učenike šta žele postati kada završe školu. Redom su odgovarali: "Doktor," "Advokat," "Inženjer," "Profesor." Profesor je zadovoljno klimao glavom, hvaleći njihove ambicije.
Kada je došao red na jednog tihog dječaka, on je mirno rekao: "Ja želim biti vatrogasac."
U razredu je zavladala tišina, a zatim su se začuli potmuli smijeh i dobacivanja: "Zašto bi iko htio biti vatrogasac? To nije prava karijera!" Profesor se nasmijao zajedno s njima i rekao: "Možda bi trebao razmisliti o nečem ozbiljnijem."
Dječak je pocrvenio, ali nije rekao ništa.
Godinama kasnije...
Jednog dana, škola je zahvatila velika vatra. Učenici i nastavnici panično su bježali, dok su se vatrogasna kola približavala. Među vatrogascima bio je isti onaj tihi dječak, sada odrastao čovjek. Bio je prvi koji je ušao u zgradu, riskirajući život kako bi spasio zarobljene učenike i učitelje — uključujući i onog istog profesora koji mu se nekada smijao.
Kada je sve bilo gotovo, profesor mu je prišao, posramljen i zahvalan: "Bio sam u krivu. Tvoj poziv je bio važniji nego što sam ikada mogao zamisliti."
Nikada ne potcjenjujte tuđe snove, bez obzira na to koliko vam se činili skromni ili jednostavni. Svaka profesija koja se radi sa strašću i predanošću ima moć da mijenja živote — ponekad čak i spašava.
Učitelj 21. vijeka
Za sva pitanja obratite se u komentaru ili u rubrici kontakt