Zahvali se učitelju uz jednu toplu kafu!

 Pristrasnost roditelja: Kako je prepoznati i izbjeći?

Svaki roditelj želi najbolje za svoje dijete. To je prirodno i instinktivno. No, upravo ta bezuslovna ljubav može dovesti do toga da nesvjesno budemo pristrasni – opravdavamo postupke svog djeteta, dok istovremeno brzo osuđujemo ponašanje druge djece. Ova pristrasnost može imati dugoročne posljedice na razvoj djeteta, njegovo ponašanje i način na koji doživljava pravdu i odgovornost.

Kako izgleda roditeljska pristrasnost?

Zamislimo tipičnu situaciju u parku:

Vaše dijete se igra s vršnjacima i odjednom se dogodi sukob. Ako vaše dijete udari drugo dijete, vaš prvi instinkt može biti opravdavanje:

"Sigurno ga je nešto isprovociralo."

"Moje dijete nije takvo, mora da je bilo nešto što ne znam."

"To su dječje igre, previše se od toga pravi drama."

Međutim, ako se situacija obrne i drugo dijete udari vaše, reakcija će često biti sasvim drugačija:

"Kakvo je to nevaspitano dijete?!"

"Gdje su mu roditelji, zašto ga nisu naučili kako se ponaša?"

"Mora da je agresivan/a kod kuće, pa to prenosi na igralište."

Ovdje vidimo jasnu pristrasnost – kada je naše dijete u pitanju, tražimo opravdanja, ali kada je neko drugi kriv, odmah osuđujemo.

Zašto smo skloni pristrasnosti?

Postoji nekoliko razloga zbog kojih roditelji instinktivno brane svoje dijete:

1. Zaštitnički instinkt – Kao roditelji, osjećamo potrebu da zaštitimo svoje dijete i da ga ne vidimo u negativnom svjetlu.

2. Emocionalna povezanost – Teško nam je prihvatiti da bi naše dijete moglo pogriješiti ili postupiti loše.

3. Društveni pritisak – Ako priznamo da je naše dijete učinilo nešto loše, možda ćemo osjećati da smo i mi kao roditelji zakazali.

4. Naša sopstvena iskustva – Možda smo i sami kao djeca doživjeli nepravdu, pa sada nesvjesno pokušavamo zaštititi svoje dijete od istog.

Kako izbjeći roditeljsku pristrasnost?

Iako je nemoguće biti potpuno objektivan kada su u pitanju vlastita djeca, postoje načini kako možemo umanjiti pristrasnost i biti bolji uzori:

1. Zastanite prije nego reagujete – Kada se dogodi konflikt, pokušajte ne donositi zaključke odmah. Umjesto toga, zapitajte se: Šta se tačno dogodilo? Da li imam sve informacije?

2. Slušajte obje strane – Razgovarajte s drugim roditeljima i djecom, umjesto da automatski zauzimate odbrambeni stav.

3. Naučite dijete odgovornosti – Ako je vaše dijete pogriješilo, pomozite mu da prepozna grešku i preuzme odgovornost. To će mu koristiti u životu više nego bilo kakvo opravdavanje.

4. Razgovarajte o emocijama – Umjesto da se fokusirate na to ko je "kriv", naučite dijete kako da izražava svoje emocije i rješava sukobe mirnim putem.

5. Budite svjesni vlastite pristrasnosti – Svako od nas ima prirodnu tendenciju da štiti svoje dijete. Ključ je u tome da budemo svjesni tog nagona i da ga ne dozvolimo da zamagli našu prosudbu.

Roditeljstvo kao balans između ljubavi i objektivnosti

Roditeljska ljubav je moćna, ali nije opravdanje za sljepoću prema djetetovim greškama. Djeca najbolje uče kroz iskustvo, odgovornost i iskrene razgovore. Ako ih uvijek branimo i ne učimo ih da prepoznaju sopstvene greške, odrastaće s iskrivljenom slikom svijeta – gdje su uvijek "žrtve" i nikada odgovorni za svoje postupke.

Biti svjestan pristrasnosti ne znači biti strog i hladan roditelj, već znači biti pravedan – i prema svom djetetu i prema drugima.