🎙️ Intervju: Bahato društvo – posljedice za školu i budućnost
Učitelj 21. vijeka razgovara sa Mirom Pandurom edukatorom i urednikom stranice Učitelj 21. vijeka
Učitelj 21. vijeka:
Miro, u posljednje vrijeme često govorimo o bahatosti koja se sve više širi u školama. Da li nam možete ukratko reći – gdje vi primjećujete najveći porast bahatosti?
Miro Pandur:
Nažalost, bahatost danas nije ograničena samo na djecu. Ona se širi na roditelje, učitelje, pa čak i na administraciju. Najvidljivija je u ponašanju učenika – u nedostatku poštovanja, u samovolji i omalovažavanju autoriteta. Ali još opasnija je kada dolazi od roditelja i kolega, jer tada djeca vide da takvo ponašanje dolazi odozgo i počinju ga smatrati normalnim.
Učitelj 21. vijeka:
Kako ta pojava utiče na djecu?
Miro Pandur:
Bahatost kod djece ubija empatiju. Djeca više ne uče kako da slušaju, kako da suosjećaju ili da prihvate odgovornost. Umjesto toga, uče da je važnije nadglasati, ismijati, ignorisati drugog. To stvara generacije koje neće znati graditi odnose, a bez odnosa nema ni društva.
Učitelj 21. vijeka:
A roditelji? Kakva je njihova uloga u ovom problemu?
Miro Pandur:
Roditelji često nesvjesno pogoršavaju problem. Umjesto da budu partneri školi, oni sve češće nastupaju kao advokati svoje djece, bez obzira na činjenice. Umjesto da uče djecu poštovanju, oni ih uče da svaku kritiku dožive kao napad, a svaki autoritet kao prijetnju. Dugoročno, time oduzimaju djeci najvažniju lekciju – kako prihvatiti granice i raditi na sebi.
Učitelj 21. vijeka:
Vidite li sličan problem i među učiteljima?
Miro Pandur:
Nažalost, da. Kada su učitelji pod stalnim pritiskom i nepoštovanjem, i među njima raste cinizam i zatvorenost. Umjesto podrške, javlja se zavist, ogovaranje, rivalstvo. Kada učitelj prestane da uči i da bude skroman, on nesvjesno prestaje i da istinski podučava.
Učitelj 21. vijeka:
A šta se dešava kada se bahatost proširi i na administraciju?
Miro Pandur:
Tada obrazovanje prestaje biti prostor odgoja i postaje birokratski servis. Administracija koja ne poštuje učitelje i djecu, koja forsira forme umjesto suštine, guši svaku inicijativu. U takvom sistemu opstaju poslušni, a ne sposobni. To je najopasnija posljedica – ubijanje duha prosvjete iznutra.
Učitelj 21. vijeka:
Šta bismo, po vašem mišljenju, morali promijeniti?
Miro Pandur:
Moramo vratiti poštovanje u svaki sloj obrazovanja – od vrtića do fakulteta, od roditelja do ministara. Poštovanje prema učeniku, prema učitelju, prema samom pozivu. Ako ne učimo djecu da budu ljudi, sve drugo što ih učimo nema temelja. Poštovanje je osnova svakog znanja koje vrijedi.
Učitelj 21. vijeka:
Poruka za kraj?
Miro Pandur:
Bahatost je jeftina. Poštovanje je izbor dostojan učitelja.
Učitelj nije samo onaj ko prenosi lekcije – učitelj je onaj ko oblikuje budućnost karakterom koji nosi.
Ako izgubimo učitelje sa srcem, izgubit ćemo i svjetlo koje vodi društvo.
Za sva pitanja obratite se u komentaru ili u rubrici kontakt